Scandalicious

Nedostaješ…

— Autor scandalicious @ 12:15

 

Znaš li koliko ljudi vozi A4? Mnogo. Previše. I svi su svetlo sivi dođavola.

Da, znala sam da su šanse nikakve da prođeš ibarskom pored mene, a opet, moje oči su te tražile u sve i jednom koji je prošao. Poznajem mu liniju sa kilometra… Čini mi se da ni liniju svog automobila ne poznajem tako dobro… I prvo na šta mi pogled skrene je registracija. Tako dobro poznata. Tako lako pamtljiva kad je povežeš sa ćopavim srednjih godina…

Pročitaj ostatak priče nawww.scandalicious.in.rs


Solve et Coagula

— Autor scandalicious @ 12:07
 undefined
 
Da vidimo... Od onih najbanalnijih stvari, koje će vrlo verovatno biti zanemarene, za početak želim da je visok. Da, definitivno da je visok. I plave oči su mu plus. Da je dopadljiv. I da nije čupav. Zaista želim tipa koji će da se brije/depilira ako je previše čupav. Da, ja sam jedna od tih koje to vole. Mmmm mora da miriše dobro. I sam da zna da uklopi odeću. Mora da bude komunikativan. I harizmatičan.

- "Shvataš da opisuješ Zlatka, jel da?", zaustavila me je Aleksandra.
 
 
Pročitaj ostatak priče nawww.scandalicious.in.rs 

Sebični. Tako sebični.

— Autor scandalicious @ 11:31
Kroz glavu mi prolaze momenti u kojima smo uživali... Svi oni kojima smo se prepuštali, bez ikakve brige, bez ikakve zaštite... jer ja ne mogu... Na poslu. U autu. Produženi vikend u Paraćinu. Kod mene... Prolazi mi kroz glavu i haos koji nastaje kada bih zaista rodila jednom malog Marka, Nikolu, Lazara... Da, možda bi po ocu mogao da se zove... Svakako ne bi nosio njegovo prezime... Ali bi ona u nekom momentu saznala, sasvim sigurno. Devojčice bi morale saznati da imaju batu, zar ne? A ako devojčice znaju... znala bi i ona. Šta onda?

- Mala?

Želim da me zagrli i da čujem od njega da će sve biti u redu. Stvarno to želim.

Pročitaj ostatak priče nawww.scandalicious.in.rs


Kako pobeći od sebe same?

— Autor scandalicious @ 11:20
 
run away from yourself #malaodskandala #scandalicious
 
Sutra putujem. Bežim od svega, ponajviše od sebe. Ne znam samo, kako u moru tih haljinica, kozmetike i knjiga, kako sebe da ne zapakujem i ne ponesem.
Ili bar onaj deo sebe koji još misli na njega...
„Izašla sam iz veze“ bila bi klasična laž. On je izašao iz te veze. Ja sam ostala. Ostala sam sama sa gomilom emocija, gomilom visokom kao planina... Srećom, visina Prokletija će poslužiti. Himalaje još nisam dostigla iako je u nekom momentu pretilo da hoću.
Videću ga večeras…
Njega, g-dina “u srećnom braku sam.
Ja, “ostavila sam muža i hrabro zakoračila dalje, očekujući i njega u tom novom životu”, ili kraće rečeno, ljubavnica. Zaljubljena guska. Jedna od onih koje izgube sav razum kad se zaljube, a zaljube se uz samo malo pažnje i nežnosti…
Dolazi da razgovaramo... Čemu? Čemu razgovor kad od njega želim više...? Kad je sve što želim - da ponovo osetim te meke usne kako klize po udolini između mog vrata i ramena, da osetim grebanje brade tik pre nego što jezik pređe mojom kožom koja će da reaguje iste sekunde. Kožom koja već sad reaguje zbog same pomisli na njega i njegove poljupce i dodire...  
Godinama sam govorila da me nikad i nikako neće poljubiti neobrijan čovek. Da mi smeta. Iritira kožu. Da nikad i nikako neću dozvoliti sebi da volim nekoga koga ću morati da delim. E pa, ja sam jedna od onih zbog kojih se kaže „Nikad ne reci nikad“. Ja sam ona koja je pojela svoje reči. Ona koja je postala ljubavnica oženjenom čoveku. Čoveku kome je najveća fantazija da se ostvari kao svinger.
Bravo ja. Rekla bih da sam potpuno uspela u životu. Vi ne?
Sreća u nesreći je što sam i sama shvatila šta želim od svog života. I što planiram da jednog dana ostvarim sebi sve fantazije. Sa njim ili bez njega.
 
Nakon godina koje sam provela u braku bez seksa, i sa minimumom fizičkog dodira, mislim da zaslužujem. Ali o tom nekom drugom prilikom...


 

 Pročitaj više na: www.scandalicious.in.rs


PROLOG

— Autor scandalicious @ 11:06








Oduvek sam želela da pišem. O seksu. O vezama. O sebi i njima. Da budem hrabra. Da budem iskrena. Oduvek sam želela da pred svetom budem – JA. Bez lažne moralnosti. Bez opravdanja jer jesam to što jesam. Jer želim to što želim.
I pisala sam.
Žvrljala sam sama za sebe, skrivajući svoje misli.

A onda sam rešila da je vreme da prestanem da budem uplašena verzija sebe.
I dalje ću da pišem za sebe. I o sebi. O njima.
Samo će ova telenovela koja se odigrava u mojim mislima biti javno dostupna. Jer napokon shvatam da sam to ja. I prihvatam sebe.

Još uvek sam nečija žena.
Nisam majka.
Bila sam ljubavnica.

I živim sa svojim izborima.
Ne.
Zvuči kao da ih se stidim, a ne stidim ih se. Stidim se samo sebe u onim danima u kojima sam bila nezadovoljna, a sedela sam sa strane i čekala da neko drugi odluči umesto mene. I to su bili izbori. Isti oni, koji su od mene napravili ono što sam danas.

A danas sam najbolja verzija sebe do sad.
Moram biti.
Jer bez toga, ne opstajem....

«Prethodni   1 2

Powered by blog.rs